Moja borba

Višeslojno sam biće. Politika, društvena problematika, u cjelosti, jesu područje u kojem se osjećam smisleno. Dugo sam zbog toga bio novinar. A onda se povukao. Vraćam se, polako...

11.07.2007.

Srebrenica 12 godina poslije - meni se ne plače!

"Kad bismo osvijestili šta se Bosni desilo, mogli bismo sjest' i jedno dva sata samo plakat'!", kaže mi prijatelj neki dan. Pomislih: "Ne dva sata nego dva dana - samo plakat'! "

Bojim se da mi u Bosni nismo imali kad oplakati ono što bi se, u skladu sa nekim biohemijskim zakonima prema kojima mozak funkcioniše, moralo oplakati, e da bi se nekim normalnim putem krenulo dalje. Kažem, normalnim putem - putem istine, pravde, suosjećanja, pokajanja, oprosta... No, mi plačemo, izgleda - po zadatku; neki unutarnji glasovi nam govore da, eto, još uvijek nešto "ne štima"! Zaplačemo svakog 11. 7. jer svi plaču, pa moramo i mi. Nauk iz rata, iz genocida, bojim se - niko nije izvukao. Da jeste, naslovne stranice bošnjačkih masovnih medija ne bi prekrivale slike desetina tabuta, a na naslovnim stranicama srpskih masovnih medija ne bi bili  ispisani naslovi  o  "potrebi kažnjavanja zločinaca na sve tri strane" i "apelu da se ne minimiziraju srpske žrtve u Istočnoj Bosni"... Ne bi bilo prokletog licitiranja žrtvama, licemjernih visokoparnih govora.

Zato sam ja danas... Hladan? Ne, nego tvrd! Ne plače mi se, nimalo! Mene zanima akcija! Života radi! A ako činim grijeh prema sebi što ne oplakujem ono što bih oplakati morao, budućnosti vlastite radi, Bog neka mi oprosti. Kako meni tako i onima poput mene!

Moja borba
<< 07/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

BROJA%u010C POSJETA
16286

Powered by Blogger.ba