beats by dre cheap

Bravo, Nikola Špiriću!

Potpisasmo i Sporazum o stabilizaciji i priključivanju Evropskoj uniji... Lijepo... Atmosfera  među potpisnicima sa svih strana – tačna! Niko nas ne ferma ni dva posto: tužni su bili pokušaji Silajdžića da se uključi u neki razgovor koji su vodili Solana i Rupel, a ovi ga i ne primjećuju, tužno je što je ignorisao Špirića kad mu je ovaj nešto htio reći, žao mi je Hareta jer je ogorčenje na njegovom licu očigledno (i, nažalost, očekivano), tužno je bilo što protokolarno nisu bili predviđeni govori predstavnika BiH, nego su se desili da bi ispunili vrijeme dok se čekalo birokrate EU da donesu papire za potpisivanje i tako dalje, i tome slično... I to je dobro – lideri BiH i ne zaslužuju drukčiji tretman do „Hajde, kad već moramo s vama pričati i potpisivati, šta ćemo, valja nam.... Ali, de da to što prije završimo, pa haj'te kući svojoj....“

Ipak, desilo se i nešto lijepo: Nikola Špirić je u dva navrata u govoru Bosnu i Hercegovinu imenovao kao njegovu zemlju – spominjući državu čiji je premijer, dva puta je rekao: „moja zemlja“. (Dodik bi zasigurno rekao kako je „SPP dobar za oba entiteta, i Republiku Srpsku i Federaciju BiH, ali, eto, i za BiH“)

I znam da će mi, možda i s pravom, zbog mog „bravo, Nikola“ probosanski blok prigovoriti kako je vrijeme da prestanemo orgazmičkim zadovoljstvima pozdravljati bosansko-srpske govore u kojima se Bosna ne tretira kao „jedna od srpskih zemalja“, niti  kao prelazno rješenje do velikosrpskog vjekovnog sna o „svim Srbima u jednoj državi“, nego kao i njihova domovina... Da, možda su takvi prigovori na mjestu, ali...

Iako znam da je dovoljno politički pismen da zbog prigode u kojoj je govorio nikada sebi ne bi dozvolio „dodikovštinu“, pa je govorio kako treba, ja hoću da vjerujem da je Špirićevo „moja zemlja Bosna i Hercegovina“ iskreno, a ne politički pragmatično, jer nema one Bosne koja je moj state(ment) bez srpsko-paravoslavnog elementa u njoj.  

Moja borba
http://mojaborba.blogger.ba
17/06/2008 00:51